Naravno, evo nastavka u istom stilu:
„Nakon njegove smrti, tek sam tada shvatila koliko čovjek može biti sam, a da to niko ne primijeti.
Njegova kuća je ostala prazna, a ljudi koji su ga godinama ogovarali odjednom su počeli pričati kako je bio dobar čovjek.
Meni je bilo najteže kada sam vidjela da njegova djeca dolaze samo da podijele ono što je ostalo iza njega. Niko nije pitao kako je živio, je li mu nešto trebalo, je li bio usamljen.
A ja sam znala.
Znala sam koliko mu je značilo kada bih samo sjela pored njega i popričala.
Jednom mi je rekao:
‘Nije meni teško što nemam mnogo. Teško mi je što me se ljudi sjete tek kada im nešto zatreba.’
Te riječi nikada nisam zaboravila.
I zato, ako nekome danas možete pomoći — pomozite.
Ne čekajte da bude kasno.
Jer nekad čovjeku ne treba ni novac, ni poklon…
treba mu samo da zna da nekome znači.“
